Dokumenti

Socijaldemokratska unija se u oktobru 2007. godine našla u dramatičnom teškom stanju, koje se moralo hitno prevladati i konsolidirati, jer je situacija prijetlia da će se završiti raspadom Stranke. Predsjedništvo Stranke kao vodeći politički i operativni organ se u oktobru 2007. godine  raspalo. Devet članova od četrnaest nije sudjelovalo više u radu predsjedništva. Većina njih su dali ostavke Glavnom odboru Stranke i očekivali su da Glavni odbor na sjednici od 20.10.2007. godine razmatra njihove ostavke i odluči u kom smjeru će se ovaj proces dalje odvijati. Među ostavkama su i ostavke dva dopredsjednika i sekretara Stranke koji su zajedno sa ostalima od glavnog odbora tražili i izjašnjavanje o povjerenju predsjedniku Stranke Sjefudinu Tokiću, koji je ovo stanje proizveo.

I pored toga što je za ovo stanje u Stranci odgovoran predsjednik Tokić on  je nastavio i dalje da krši Statut Stranke, saziva ostale članove Predsjedništva, njih pet, i bez kvoruma donosi odluke. Isto tako nestatutarno je imenovao sekretara Stranke i zakazao sjednicu Glavnog odbora, bez konsultacija sa rukovodstvom Glavnog odbora. Predsjednik se ponašao kao da se u Stranci ništa nedešava, a svojim „Odlukama“ i ponašenjem obmanjivao je javnost i članstvo SDU BiH, te pokušavao stvoriti nacionalni razdor u predsjedništvu i članstvu Stranke. Time je narušio temeljne programske principe Stranke.

Razdor u Stranci predsjednik Tokić je otvorio, kada su dopredsjednici Miro Lazović i Ivo Komšić zatražili da se ispuni statutarna odredba o redovnom izvještavanju Predsjedništva SDU BiH o finansijskom stanju u Stranci, koje je po Statutu organ koji utvrđuje finasijsku politiku i odgovara za nju.

Na te zahtjeve predsjednik Tokić, kao potpisnik stranačkog računa i odgvorna osoba za stranačke rashode nije odgvorio. Umjesto toga on je otpočeo političku kampanju protiv dopredsjednika okrivljujući njih za finansijsko stanje u stranci.

Usprkos usmenih i pismenih zahtjeva, da se održi sjednica Predsjedništva na kojoj bi predsjednik Tokić podnio finansijski izvještaj, on je to odbijao. U međuvremenu je sazivao sjednice Predsjedništva Kantonalne organizacije SDU Sarajevo, pokušavajući odlukama ovog organa izbjeći odgovornost za finansijsko poslovanje i političkom kampanjom protiv dopredsjednika osigurati sebi podršku u Predsjedništvu Stranke.

Kada se ovakvi odnosi u vrhu Stranke nisu više mogli kontrolirati i držati izvan javnosti, predsjednik Tokić je sazvao sjednicu Predsjedništva SDU BiH 22.09.2007. godine, i to gotovo dva mjeseca nakon pismenog zahtjeva dopredjsednika.

Na toj sjednici predsjednik nije podnio finansijski izvještaj koji je od njega tražen i pokušao je isforsirati odluke Predsjedništva koje bi odgvornost prebacile na dopredsjednike i Parlamentarnu grupu Stranke u Skupštini Kantona Sarajevo  gdje su oni zastupnici.

Međutim, članovi Predsjedništva su donijeli razumnu i racionalnu odluku da se za sedam dana mora prezentirati finansijski izvještaj za koji je odgvoran Predsjednik, a da Parlamentarna grupa pokuša preimenovati račun u banci koji glasi na „Patriotski blok“ BOSS – SDU BiH, kako je inače ova koalicija registrovana za opće izbore 2006.

Na toj sjednici, nezadovoljan načinom na koji je sjednicu vodio predsjednik Tokić, ostavku na članstvo u Predsjedništvu Stranke dao je Nijaz Duraković, inače zastupnik SDU BiH u Zastupničkom Domu Parlamenta Federacije BiH.

Pored jasne odluke Predsjedništva, predsjednik Tokić je promjenio odluku i time bitno utjecao na nastojanje Predsjedništva da se ova situacija sa finansijama raščisti. Čak je krivotvoreni zaključak poslao Sekretaru Skupštine Kantona Sarajevo i time usložio finansiranje Kantonalne organizacije SDU Sarajevo. Na nastavku sjednice Predsjedništva SDU BiH od 28.09.2007. godine na kojoj su se trebali raspravljati finansijski izvještaji predsjednika Stranke i Parlamentarne grupe, predsjednik je naknadno htio dobiti podršku za falsifikovanu odluku Predsjedništva sa prošle sjednice, što mu nije uspijelo. Iritirani time i upornim izbjegavanjem predsjednika da podnese finansijski izvještaj, ostavke su podnijeli dopredsjednik Miro Lazović i član Predsjedništva Goran Crnogorac, a sjednicu Predsjedništva je napustio dopredsjednik Ivo Komšić i od tada nije više sudjelovao u radu tog organa.

Iako je Predsjedništvo ostalo bez kvoruma i nijednu odluku nije moglo donijeti punovažno, predsjednik Tokić je ispisao „odluke“ Predsjedništva sa te sjednice i ponovo poslao Sekretaru Skupštine Kantona Sarajevo.

Na narednoj sjednici Predsjedništva SDU BiH od 02.10.2007. godine ostavke na članstvo u Predsjedništvu Stranke podnijeli su Emdžad Galijašević i Vesna Saradžić, inače drugi zastupnik Stranke u Federalnom Parlamentu. Dopredsjednik Stranke Slavko Dragičević je takođe javno podnio ostavku na članstvo u Predsjedništvu SDU BiH, te nakon njega i Esad Medošević, sekretar SDU BiH, koji je po funkciji član Predsjedništva. Tako je Predsjedništvo faktički ostalo bez tri dopredsjednika, te četiri člana Predsjedništva i sekretara Stranke. Međutim, to nije spriječilo Predsjednika Tokića da i dalje krši Statut stranke, saziva ostale članove Predsjedništva na sjednice bez kvoruma i donosi „odluke“.

Predsjednik se neodgovorno ponašao prema Stranci i člnastvu skrivajući činjenicu da je Predsjedništvo ostalo bez većine svojih članova. Falsificirajući sjednice Predsjedništva i donoseći nestatutarne „Odluke“ Predsjednik Tokić je podijelio Predsjedništvo Stranke, niže stranačke organe i Glavni odbor Stranke, te tako Stranku u cjelini doveo u neprevladivu krizu.

Glavni odbor se našao pred odlukom kome će dati povjerenje – apsolutnoj većini članova predsjedništva i trojici dopredsjednika i stranačkim zastupnicima u Zakonodavnim organima ili malverzacijama predsjednika Stranke i njemu lično.

Vodeći se tim negativnim tendencijama u stranci, u amtosferi otvorenog frakcionaštva koje je zagovarao predsjednik Tokić lično,  20.10.2007. godine zasjedao je Glavni odbor SDU BiH koji je donio odluke kojim je prevladana višemjesečna kriza u našoj stranci. Ovaj najviši Stranački organ između dva Kongresa skinuo je sa evidencije članstva, primjenjujući član 14. Statuta, dotadašnjeg predsjednika Stranke Sejfudina Tokića, koji je svojom djelatnošću blokirao rad Predsjedništva Stranke, te drastično kršeći Statut i Programsku deklaraciju Stranke izazvao veliko nezadovoljstvo nižih stranaćkih organa, članstva i simpatizerta Stranke, i temeljno uzdrmao, politički i društveni ugled Stranke.

Glavni odbor nije prihvatio ponuđene ostavke članova Predsjedništva SDU BiH tako da je ovaj politički i izvršni organ Stranke nastavio rad u punom sastavu, sve do Vanrednog Kongresa koji je zakazan u roku od 45 dana od održavanja sjednice Glavnog odbora na kome će se izabrati novi Stranački organi. U skladu s tom odlukom pristupilo se organizaciji Vanrednog Kongresa koji je održan 01.12.2007. godine na kojem su potvrđene odluke o brisanju sa evidencije članstva razrješenog predsjednika SDU BiH, na koju nije bilo žalbe u pisanom obliku, te je izabrano novo rukovodstvo Stranke u skladu sa Statutom SDU BiH.

Ove hrabre i odgovorne odluke Glavnog odbora omogućili su Socijaldemokratskoj Uniji BiH da se vrati na političku scenu BiH kao politička snaga i dio socijaldemokratije naše zemlje kojoj su građani na lokalnim i općim izborima dali značajnu podršku.  Kao potvrda ispravnosti djelovanja rukovodstva SDU BiH služi činjenica da je Sud je nakon donošenja odluka Glavnog odbora i Vanrednog Kongresa SDU BiH, svojim rješenjima potvrdio zakonitost i statutarnost svih odluka organa Stranke.  Sa druge strane državna agencija za zaštitu zakonitosti, (Tužilaštvo BiH i  SIPA )su postupajući po prijavi nadležnih organa Stranke od 01.10.2007. godine pristupili istražnim radnjama i utvrdili da je izvan svake sumnje Sjefudin Tokić u periodu 2005. – 2007. godina počinio krivično djelo zloupotrebe položaja oštetivši SDU BiH za 76.101,70 KM, a budžet F BiH za 22.783,00 KM čime su potvrđene sumnje u nezakonitost trošenja sredstava od strane bivšeg Predsjednika SDU BiH.

Odluke Glavnog odbora i Vanrednog Kongresa SDU BiH su jasno i nedvosmisleno pokazale da će SDU BiH i u budućnosti  njegovati izvorne socijaldemokratske principe, a posebno borbu pritiv kriminala i korupcije. Jedino SDU BiH čiji su se stranački organi direktno razračunali sa nosiocima nezakonitih radnji u vlastitim redovima imaju moralno pravo da ukazuju na sve druge nosioce nezakonitih radnji, inistitucionalnog kriminala i korupcije. U tom kontekstu SDU BiH predstavlja jedinu političku organizaciju u BiH u kojoj se korupcija i kriminal nazivaju pravim imenom i koja se bespoštedno bori protiv ovih devijantnih pojava, zbog čega predstavlja trn u oku mnogim političkim činbenicima u BiH.   SDU BiH je za razliku od afere REKET otvoreno i trasparentno pristupila čišćenju svojih redova od kriminogenih elemenata za koje je imala saznanja, dok su akteri afere REKET svoj kriminal prikrili neprincipjelnim medijskim pristiscima i otvorenim prijetnjama tužilaštvu i istražnim organima, te su tužilaštvo koristili za razračunavanje sa poloitičkim nesitomišljenicima. U tom kontekstu SDU BiH će i pored opstrukcija od strane CIK-a BiH, djela medija i drugih političkih partija nastaviti da bude demokratski koretkiv vladajućim nacionalilstičkim politikama i kvazi socijaldemokratama koji svojim vaninstitucionalnim djelovanjem, sveopštom korupcijom i institucionalnim kriminalom konstatno i uporno blokiraju našu zemlju na reformskom putu ka Evropi.